RAZLIČITI TIPOVI  INTEGERA

Normalni  integer je ograničen vrijednostima +-32767. Ova vrijednost se razlikuje od računala do računala. U C-u je moguće specificirati da integer pohranjujemo u četiri memorijske lokacije umjesto u  uobičajene dvije. Ovo povećava raspon brojeva i omogućava pohranu vrlo velikih brojeva. To se radi na slijedeći način,
        long int big_number = 245032L;
Za ispisati long integer, koristi se %l, npr,
        printf("Veći broj je  %l\n", big_number );
Također imamo i short integer, npr,
        short int   small_value = 114h;

        printf("Vrijednost je %h\n", small_value);
Unsigned integer (samo pozitivne vrijednosti) također mogu biti definirani.

Veličina koju zauzima integer ovisi o samom računalu. ANSI C (American National Standards Institute) je pokušao standardizirati veličinu tipova podataka, i tako imamo sadašnje raspone.


Slijedeće informacije su iz Help-a Turbo C prevodioca,

        Tip: int                                                                              

          Integer tip podatka


        Varijable tipa int su duge jednu riječ.
        Mogu biti signed (default) ili unsigned,
        što znači da im je opseg vrijednosti od  -32768 do
        32767 , odnosno od  0 do 65535.


        Modifikatori tipa: signed, unsigned, short, long


        Modifikator tipa mijenja značenje osnovnog tipa
        da bi se dobio novi tip. Svaki od navedenih modifikatora
        može biti primijenjen na tip  int. Modifikatori
        signed and unsigned mogu se primijeniti na tip
        char. K tome, long se može primijeniti
        na  double. Kada se osnovni tip ispusti iz deklaracije
        pretpostavlja se int .



        Primjeri:

        long              x;  /* int sepretpostavlja*/

        unsigned char     ch;

        signed int        i;  /* signed je default */

        unsigned long int l;  /* int se može staviti, ali nije potrebno */